Grad i županija Hrvatska i svijet Gospodarstvo Sport Kultura Lifestyle Showbiz Zanimljivosti

Nastanak i izgradnja grada

Krajem 14. i početkom 15. stoljeća u ovom već gusto naseljenom području nalaze se mnogi plemoćki i crkveni posjedi. U neposrednoj blizini današnjeg Bjelovara nalaze se crkvene župe u Korenovu, Velikim Sredicama, Pavljanima, Međurači i Novoj Rači.
U to doba može se smjestiti začetak Bjelovara koji se prvi put spominje u zasad nepouzdanom zapisu iz 1413. godine.


Nadiranjem Turaka u 15. i 16. stoljeću ovaj kraj postaje "ničija zemlja" te neprestano prelazi iz ruke u ruku. Stanovništvo se razbježalo i život se uglavnom odvija u malim utvrdama duž nestalne granice s Trucima.
Tada je na području Varaždinskog generalata osnovana proslavljena 16. pješačka pukovnija.

Prvi zapovjednik te slavne pukovnije bio je 1538. godine Nikola Jurišić od Kisega. U velikom ratovanju 1591. do 1594. godine hrvatska je vojska konačno zaustavila prodiranje Turaka.
Nakon poraza kod Siska bili su potisnuti iz Posavine. Širok pojas zemlje od Moslavine i Čazme do Drave ponovno je u hrvatskim rukama.
Podižu se nove utvrde i počinje naseljavanje i oživljanje Krajine. Jedna takva utvrda bio je i Bjelovar.

 U pismu križevačkog generala Ivana Herbersteina 1666. godine dvorskom ratnom vijeću spominje se "G'schloss Bellovar" oko kojega su se vodili bojevi s doseljenim Vlasima. Slavonska krajina je u 16. i 17. stoljeću bila razdijeljena u četiri kapetanije - Križevci, Ivanić, Koprivnica i Đurđevac, a svaka kapetanija u vojvodstva.

Jedan je časnik kao zapovjednik vojvodstva s vojnicima stanovao u utvrdi Bjelovar. Te su četiri kapetanije spojene 1749. godine u dvije pukovnije: 5. križevačku i 6. đurđevačku, koje su se sto godina kasnije, 1872. godine, ponovno spojile u 16. varaždinsku pješačku pukovniju. Zapovjednik te nove pukovnije ibo je pukovnik Peter Csikos von Sessia, otac slavnoga hrvatskog slikara Bele. Ta je pukovnija 1919. godine preimenovana u 42. bjelovarski pješadijski puk.

 Polovicom 18. stoljeća posvuda su u Vojnoj krajini zaredale bune krajišnika zabrinutih za svoje pravice, koje su im bile ograničene novim odredbama carskoga dvora. Severinska buna, koja je dobrano uzdrmala Varaždinski generalat, krvavo je ugušena 1755. godine pa je odmah nakon toga carica Marija Terezija odredila da se u središtu krajiških pukovnija sagradi snažno vojno uporište - Novi Varaždin.

Prema zamisli generala Filipa Becka graničari su već 1756. godine počeli graditi novi grad. O tome Baltazar Adam Krčelić u svojim Annuama piše:

"Osim toga između Severina i Rače, u mjestu zvanom Bjelovar, podigne uz silan trud jadnih ljudi stanove za pripadnike štaba i tvrđavu, gdje su imali stanovati i pijaristi. Do kraja ove godine sagrađeno je više kuća, tako da su se malo kasnije viši oficiri mogli preseliti iz Križevaca; građenje se nastavlja.
Beck naredi, da se to mjesto ne smije nazivati Bjelovar, nego Novi Varaždin, pod prijetnjom kazne, ako ga bude tko drukčije nazivao.

(...)Novi Varaždin ili Bjelovar neće pružati nimalo sigurnosti, jer se sve gradi od drva, pa će prema tome jednom otvoriti put neprijatelju na uništenje ove naše domovine. U tim novim tvrđavama ništa nije čvrsto, staro će se rušiti i propadati, a osim što se prave beskorisni troškovi, domovina se izlaže opasnosti.
Dali višnji Bogovi da to ispadne drukčije!"

Beck je, ne osvrčući se na pritužbe i prigovore, bjelovarsku utvrdu sagradio na visoravni okruženoj močvarama koje su ipak pružale sigurnost.
Grad je sagrađen gotovo u jednome dahu.

 

Izgradnja Bjelovara

Severinska i druge bune upozorile su bečke vojne stratege Habsburške monarhije na moguće slabosti obrane Vojne krajine na ovim prostorima, stoga su, kako bi imali bolji nadzor krajišnika, odlučili "popuniti prazninu" između Đurđevca, Križevaca i Čazme izgradnjom novog vojnog središta na mjestu dotadašnje omanje utvrde imenom Belovac, koja se nalazila na prostoru današnjeg sajmišta.

Izgradnja središnje jezgre (400 x 400 m) današnjeg Bjelovara počela je 1756. godine na temelju odluke carice Marije Terezije i u sklopu reorganizacije Vojne Krajine. Za glavnoga graditelja carica postavi generala Philippa Lewina baruna Becka, dobroga poznavatelja ovoga kraja i naravi njegovih žitelja, seljaka-krajišnika. Grad postaje sjedište stožera Križevačke pukovnije, broj 5 (Križoki) i Đurđevačke pukovnije, broj 6 (Đuroki).

Bjelovar ubrzo postaje sjedište Varaždinskog genaralata u čijoj je vojarni (Velika vojarna, Comando haus ili Preradović kasarna) smještena kadetska škola "Regimentschule" iz koje su izašli mnogi poznati, znameniti i hrabri časnici, ujedno, u građanskom smislu, i društveno priznate osobe: satnik Josip Knezić (rođen 22. studenog 1802. godine u Bjelovaru, poginuo 8. travnja 1848. godine kod Goita u Italiji), čija je hrabrost inspirirala hrvatskoga pjesnika Petra Preradovića, također časnika s činom generalmajora, da mu u čast i zahvalu ispjeva pjesmu "Smrt Knezić kapetana, 1848.". poznati su i časnici iz obitelji Tarbuk, posebice satnik Michael Tarbuk, koji je bio često odlikovan (iz rodoslovlja plemenite obitelji Maretić vidi se njihovo plemioćko podrijetlo: Klokoč-Vojnović). Znammenit je i pukovnik Ivan vitez Trnski, prvi župan Bjelovarske županije i hrvatski pjesnik (rođen 1. svibnja 1819. godine u Novoj Rači, umro 30. lipnja 1910. godine u Zagrebu).
 


^ Top