Ime
1420.
Mađarski povjesničar Csanki u djelu "Križevačka županija u 15. st." spominje Bjelovar 1420. godine kao naselje u Roviškoj županiji. Ta najstarija provjerena isprava o Bjelovaru nalazi se u Državnom arhivu u Budimpešti.
1423.
Isprava kralja Sigismunda od 18. prosinca 1423. godine daje Jakobu i Martinu (sinovima Egidija de Jakozerdahel) za ratne zasluge neke posjede. Među njima je i Beloblathye. Godinu dana kasnije Sigismund potvrđuje darovnicu.
1465.
Belovarc (Belowarcz) se 13. travnja 1465. spominje u pismu slavonskih banova Mirka od Zapolja i Nikole od Iloka iz Velikog Kalnika, upućenom zagrebačkom Kaptolu, o vraćanju posjeda, a također i u odgovoru na to pismo.
1473.
Kralj Matija daruje, odnosno potvrđuje 1473. godine Jakobu, Martinu, Bartolu, Tomi i Dominiku, sinovima Grgura de Jakozerdahel posjede "... i Belublathya."
U ispravama toga razdoblja navode se nazivi Belowarcz, Beloblatje i Bjeloblaće.
1482.
Izvorno pismo iz Čazme potvrđuje da je pred Čazmanskim kaptolom ustanovljeno kako su Ivan, sin Blaža Brige, i magister Petar iz Gudovca nasljednici dobara u "...i Belowarczu."
1483.
Isto je tako Čazmanski kaptol izvornim pismom iz 1483. godine uveo Petra iz Gudovca u vlasništvo posjeda naselja Belovarcz koje je dotada pripadalo župi sv. Martina u Velikim Sredicama. Ta je župa kasnije bila u posjedu Petra od Gudovca.
1579. i 1611.
Bjelovar se spominje i oko 1579. i 1611. godine. Vjerojatno je u prvoj polovici 17. stoljeća uz potok Bjelovacka ili Bjeloblacka ili Bjeloplacka podignuta mala tvrđa ili toranj (Schloss) za obranu od Turaka.
Ta se tvrđa različito bilježi na raznim zemljovidima: Belouac, Belouax, Wellovar. U susjedstvu te tvrđe zabilježena su naselja: Rouistse (Rovišće), Zrediza (Sredice), Herogulan (Hrgovljani), Korenovo, Sveta Magdalena (Kapela), Tzirkueno (Cirkvena), Nevinac, Severin, Ratsa (Rača), Meguiretse (Međurača).
1666.
R. Lopašić navodi da je 1666. godine Bjelovar bio utvrđeni čardak za borbu protiv Turaka.
Podaci iz isprava, pisama i zemljovida, a osim spomenutih ima ih još mnogo, pokazuju da je riječ belovar (belovari) stara hrvatska riječ u izvornome obliku i inačicama. Nepotrebna je bila uzbuna krajem 19. i početkom 20. stoljeća u kojoj su mnogi tvrdili da je riječ mađarskoga podrijetla.
Istaknuti hrvatski učenjaci Gjuro Szabo i dr. Franjo Fancev potvrđuju mišljenje dr. Franje Ivekovića koji je u Broz-Ivekovićevu Rječniku hrvatskoga jezika napisao:
"Bjelovar, Bjelovara, m. Bj. varoš u Hrvatskoj. Tako se zovu i dva sela u Hrvatskoj, pa u onim primjerima bjelovar znači bijela zemlja, bjelovar, bjelovra, m. bijela mršava zemlja isporedi li ga
`Trsja su moja na belovarih ove godine slabo rodila, grožđe se u svetu osulo´
kazivao mi je seljak zemljak prije mnogo godina; za drugu polu bjelo-var isp. moč-var (močar) močvara."
Zanimljiv je primjer i zemljovid na kojemu se vidi da su na potezu od sto kilometara tri naselja s imenom Bellowar, Bellowar i Bellavar.











