Arhitektura
Obilježja arhitekture Bjelovara u prošlosti su jednokatne i prizemne zgrade jednostavnih kasnobaroknih i klasicističkih oblika. Veliki središnji gradski trg, današnji Trg Eugena Kvaternika, prvotno je bio pašnjak. Kasnije je pretvoren u vojno vježbalište, tzv. Paradeplatz, a u drugoj polovici 19. stoljeća postupno je pretvoren u perivoj.
U njegovu je središtu još prije pedesetak godina stajao veliki drveni zdenac, okružen s četiri kipa podignuta krajem 18. stoljeća, kao zaštitnika krajiških pukovnija. Trg je kasnije pretvoren u Trg Marije Terezije, zatim kralja Petra I., zatim Poglavnikov trg, a potom Trg jedinstva.
Izgradnja perivoja započela je 1871. godine, ali je još 1756. zasađen drvored lipa, od kojih dvije postoje i danas. Postupno je u perivoju posađeno različito drveće: divlji kesten, lipa, breza, tisa, magnolija, omoroika, crni bor, platana, javor, trnovac (gleditschia), čak 46 različitih vrsta.
Oko trga su izgrađene i do danas sačuvane upravne i vojne zgrade, a u uglovima pojedinih četvrti časnički stanovi. Grad, koji je tada bio opasan niskim zemljanim i drvenim bedemima srušenim početkom 19. stoljeća, bio je sjedište Križevačke i Đurđevačke krajiške pukovnije.
Dolaskom generala Kleefelda 60-tih godina 18. st. Bjelovar postaje sjedištem i Varaždinske krajine, koje je 1783. godine premješteno u Zagreb. Proglašenjem povlaštene vojne općine 1772. godine doseljenici su bili oslobođeni vojne obveze.
To je ubrzalo dolazak mnogih obrtnika, trgovaca i ugostitelja, a njihovim dolaskom počinje brža izgradnja građanskih kuća, uglavnom prizemnica, koje se izgrađuju između vojnih zgrada i po rubu grada. Broj stanovnika naglo je porastao.
Rubom trga nižu se skladno odmjerene, jednostavne, jednokatne zgrade, osim dvokatne vojarne s dojmljivim arkadama u prizemlju. Dovršenje crkve Sv. Terezije i pijarističkog samostana 1772. godine zaokružen je prostrani trg na kojem su u duhu ranoga baroka i po općenitom običaju srednje Europe podignuta 1777. i 1778. godine četiri spomenika:
sv. Terezije Avilske, sv. Jurja, sv. Ivana Nepomuka i sv. Jelen Križarice.
Tako je središte grada dobilo značajno urbanističko obilježje.
Četiri kipa visine oko 180 cm bila su postavljena na podnožjima ranobaroknih oblika i raspoređena oko gradskog bunara u obliku četverokuta. Podnožja su pri restauraciji spomenika 1935. godine dobila razvijeni barokni oblik.
Spomenik sv. Terezije, nebeske zaštitnice carice i kraljice Marije Terezije, koja je dala sagraditi Bjelovar i podiću župnu crkvu, podignut je 1777. godine na sjevernoj strani trga, prema vojarni.
Ostali su spomenici podignuti 1778. godine.
Spomenik sv. Jurja, Dioklecijanovog časnika i kršćanskog mučenika, postavila je 6. krajiška pukovnija (đurđevačka) na istočnoj strani trga.
Kip sv. Jelene Križarice, majke cara Konstantina, koja je otkrila križ Kristov i podigla crkvu Sv. Groba u Jeruzalemu - zaštitnice 5. krajiške pukovnije (križevačka), dao je na južnoj strani trga podići njezin zapovjednik, pukovnik Wilhelm von Kleebeck, dok je 5. krajiška pukovnija podigla na zapadnoj strani trga spomenik sv. Ivanu Nepomuku, čije je štovanje u 18. stoljeću posebno širila austrijska vojska.
Neposredno prije održavanja Euharističkog kongresa, koji je održan u Bjelovaru 1935. godine, jednostavna četvrtasta podnožja spomenika zamijenjena su razvijenijim baroknim oblikom.
Trg je u drugoj polovici 19. stoljeća pretvoren u perivoj, ali nitko nije dirao u njegovu vrijednost - spomenike i zdenac.
Tek je 1941. godine uklonjen središnji gradski zdenac i na njegovom je mjestu sagrađen glazbeni paviljon, otvoren 1943. godine. Nerazumnom i protuzakonitom odlukom nekog pojedinca, o čemu nema nikakvoga pismenog traga, 1949. srušeni su i spomenici.
Njih je, međutim, od potpunog uništenja sačuvao bjelovarski kolekcionar Ivan Barešić. Restaurirani su i 2001. godine vraćeni nazad na središnji bjelovarski trg, gdje uz paviljon tvore savršenu cjelinu.











