* NOVE KNJIGE NA POSUDBENOM ODJELU ZA ODRASLE ::

Nick Hornby: 31 pjesma
Zagreb: Algoritam- hrvatska naklada d.o.o., 2005.

"Nijedna od pjesama koje volim mi ne znači ništa kao glazba, nego samo kao uspomena, a nije mi bila namjera pisati o uspomenama. To nije smisao ove zbirke. Želio sam pisati ponajprije o onim odlikama tih pjesama zbog kojih sam ih i zavolio, a ne o onome što sam ja upisao u njih. Kad me tkogod upita kakvu glazbu volim, shvatim da mi nije nimalo lako odgovoriti na to pitanje jer ljude obično zanimaju imena, a ja im mogu dati samo nazive pjesama. I gotovo sve što o njima mogu reći jest da ih volim, da rado pjevušim uz njih, da prisiljavam druge ljude da ih slušaju i da se naljutim ako se tim drugim ljudima pjesme ne svide onoliko koliko su se svidjele meni." - Autor.

Shan Sa: Carica
Zagreb: Vuković& Runjić, 2005.

Rodila se u bajnoj dinastiji Tang u sedmom stoljeću. Odrasla je na obali rijeke Long, gdje je naučila krotiti konje. Ušla je u carski ginecej gdje je živjelo deset tisuća konkubina. Gledala je umorstva, zavjere, izdaje, postala je kineska carica. Preživjela je rat, glad, epidemiju. Uzdigla je kinesku kulturu do vrhunca, okružila se pjesnikinjama, kaligrafima, filozofima. Iz najljepše je palače na svijetu vladala najvećim svjetskim carstvom. Postala je Sveti Car Koji Okreće Zlatni Kotač. Oklevetali su joj ime, iskrivili povijest, izbrisali uspomene: muškarci su se osvetili ženi koja se drznula postati carem. Nakon trinaest stoljeća ona prvi put otvara vrata Zabranjenog grada... Shan Sa rođena je u Pekingu 1972. godine i dobitnica je prestižnih književnih nagrada, a njezin posljednji roman Carica postigao je veliki knjižarski uspjeh u Francuskoj 2003.

Lucia Etxebarria: Sasvim obična ljubavna priča
Zagreb: Naklada OceanMore, 2005.

Lucía Etxebarria rođena je 1966. u Bermeu. Studirala je književnost i novinarstvo u Madridu. Prije nego što se profesionalno posvetila pisanju, desetak je godina radila kao konobarica, prevoditeljica, redaktorica i predstavnica za tisak
„Sasvim obična ljubavna priča“knjiga je sastavljena od petnaest samostalnih priča povezanih ženskim glasovima koji u prvom licu ispovijedaju svoje tragične sudbine. Sve su to začudne 'ljubavne' priče u kojima, gotovo uvijek, glavne junakinje kreću ka otkrivenju, sazrijevanju, odrastanju i samospoznaji. Etxebarria traga za ženskim sentimentalnim prostorom, ispituje osjećaj ljubavi u najrazličitijim okolnostima i nadareno i vješto daje nam šokantnu bilancu ženskih sudbina.

E-CITIZEN
Varaždin: Pro- mil, 2005.

Hrvatska je na pragu Europske unije. Jedan od značajnih preduvjeta uspješnog uključivanja u Euro-atlanske asocijacije jest podizanje informatičke pismenosti stanovništva. Akcijskim planom Europske unije, E- Europe 2001, zaključeno je da svakom građaninu treba omogućiti osposobljavanje za korištenje informacijskih tehnologija, od kojih je elektroničko poslovanje glavni pokretač prijelaza u informacijsko društvo. Na tim je osnovama ECDL Fondacija iz Dublina izradila program obrazovanja i provjere znanja, e-Citizen, koji omogućava građanima stjecanje znanja za korištenje računala, interneta i elektroničkog poslovanja sa ciljem unapređivanja njihova života i rada. Stjecanjem znanja iz programa e-Citizen, građanin može polagati ispit i dobiti međunarodno priznatu diplomu o osposobljenosti za sudjelovanje u informacijskom društvu. e-Citizen diploma dokaz je o osposobljenosti građana u radu s računalom za njegove osobne potrebe. To podrazumijeva poslove i postupke s kojima se svakodnevno susreće, kao što su primanje i slanje elektroničke pošte, komuniciranje putem interneta s vladinim i županijskim uredima, dobivanje informacija ili korištenje raznih informacijskih usluga, dakle za potrebe osobne ili službene komunikacije.

MOMČILO POPADIĆ: ŽIVIT U STRPJENSTVU ILI MOMO,
ZAŠTO SE KRIVIŠ
Zagreb: V.B.Z., 2005.

Knjiga Živit u strpjenstvu ili Momo, zašto se kriviš ima jasne i precizne koordinate zbivanja, ali svojom pojavom ne spada u kontekst nikakvih dominantnih tendencija, trendova ili grupnih orijentira hrvatske proze. Pojavivši se u drugoj polovici osamdesetih godina (protekloga vijeka) ona je ostala osamljenom, iznimnom, teško usporedivom, gotovo izvanvremenskom (...) Tematski i ikonografski nameće se stanoviti paralelizam s antologijskim tekstom Slobodana Novaka Izgubljeni zavičaj. Ali Popadićevo pričanje se razlikuje od Novakova po raznim svojstvima: manje je istančano i svjesno infantilnije, prgavije, više je fragmentirano i s naglašenijim — pomalo čak monomanskim — indivi-dualističkim ulogom (...) Momčilo Popadić je vješto i uvjerljivo ispričao etape svojega odrastanja, odužio se baki i djedu za svu primljenu ljubav i poduke, oživio genius loci Blata na Korčuli i signum temporis pedesetih godina prošloga stoljeća, stvorio mikro-kozmos po mjeri dječjeg pogleda, progovorio neposredno i toplo te zaslužio povjerenje čitalačke javnosti. Sve to doista nije malo i čini ovo djelo jednim od nemimoilaznih ostvarenja hrvatske proze — ne samo one iz osamdesetih godina, kad je tekst nastao, nego i unutar višedesetljetne produkcije - pa s razlogom zahtijeva prevrednovanje nudeći neporeciv ćitateljski užitak.

MARTIN AMIS: LONDONSKA POLJA
Zagreb: V.B.Z., 2005.

Briljantno parodirajući velegradsku idilu, Martin Amis u LONDONSKIM POLJIMA kreira pejzaž nasilja, »polja« mržnje i prisile. U ovoj romanesknoj "melodrami za kraj milenija" žrtva je Nicola Six, "crna rupa" seksa i samoprezira, koja je opsjednuta idejom orkestriranja vlastite smrti. Ubojica bi mogao biti Keith Talent, nasilna propalica čije su jedine strasti pornografija i pikado. Ili je ubojica bogati, časni i pomalo romantični Guy Clinch? Crnom komedijom o jednom ubojstvu, apokaliptičnom satirom, skatološkom meditacijom o ljubavi i smrti i nuklearnoj zimi, Amis izvrgava kritici milenijski miraz i njegove žrtve u prekrasnoj, čas rapsodičnoj čas kolokvijalnoj prozi koja miksa detektivsku priču, mikroesejistične komentare, urbanu satiru i obiteljsku farsu. Destruktivnost i tama njegovih likova, makijavelističke spletke, kako likova, tako i pripovjednog autoriteta koji se počesto čini kao lik samog autora s Božjim kompetencijama, opscenost i pornografija na »poljima« suvremenoga svijeta – zacijelo nisu jedino, ali su, čini se, najbitnije što ovaj pisac lucidne ironijske rečenice fascinantno elaborira. Njegovi nalazi o vremenu i ljudima u njemu, koje čitamo u podtekstu ove priče, zapanjuju svojom preciznošću i nekompromisnom ubojitošću. Taj svijet je bez nade, njime caruju pohlepa, ubojica vreba na svakom koraku, a žrtva postaje žrtvom gotovo vlastitim odabirom. Moderan čovjek za Amisa je, očito, tehnolog pornografije i negativnih utopija – bešćutan u svojoj opsesiji seksualnošću i lišen kakve moralnije inspiracije. Stoga u Poljima i čitamo možda najzlokobniju, danas uopće zamislivu, rečenicu: "Istina nije važna, niti je poželjna." Ni izbliza nije moguće pobrojati sve razloge zbog kojih je Martin Amis u samoj špici suvremene britanske književnosti, ali oni su literarno posvjedočeni upravo tu, u LONDONSKIM POLJIMA, bez sumnje autorovu remek-djelu, koje, u kontekstu suvremene britanske književne scene, svjedoči njene doista iznimne interese.

OLIVIER ADAM: PREŽIVJETI ZIMU
Zagreb: V.B.Z., 2005.

Olivier Adam (1974), jedna od novih književnih zvijezda u Francuskoj, autor je kojeg olako svode na carverovsku baštinu ogoljenog, oporog realizma, zanemarujući druge njegove adute: estetsku snagu prizora koje kao da je zapisala kamera, kao i zaokupljenost zvučnom slikom – rečeničnim ritmom, bojama i intonacijama glasa, bremenitošću prešućenog. Minimalističke fakture, ova proza ne oskudijeva u osjećajnosti, koja se ujedno brižno čuva patetike; odbija psihološka poniranja, ali pogledom izvana, opisujući geste, tjelesne dodire, posrtanja i tonuća, obuhvaća ljudska bića u punini njihove prisutnosti. Krhki, uzdrmani, ranjeni, Adamovi su likovi na društvenim marginama i na izmaku snaga neophodnih da dočekaju makar još jedno proljeće. Njihove napore da se održe na površini autor prati empatičnim, bratskim pogledom; premda ih ne štedi, premda lucidno pogađa upravo bolna mjesta, ne zaboravlja tražiti barem malo utjehe. Pritom nas ostavlja bez odgovora zašto je katkad tako teško sudjelovati u svijetu koji nam je nametnut i nadjačati unutrašnje demone, ali pukotine koje razotkriva i predobro osjećamo kao vlastite.

MARINO ZURL: AMERIČKI POLJUBAC
Zagreb: V.B.Z., 2005.

Roman Marina Zurla uzbudljivo je štivo pisano, mišljeno i građeno na dvije razine: sociološkoj i sudbini pojedinca. Sociološki je situiran u one davne, olovne godine netom poslije Drugog svjetskog rata: u pedesete, kada je grupna ideologija naprosto korozirala pojedinca kao osobnost spremnu na veće i smjelije kreativne, vlastite izlete u vertikalnost ideja, mišljenja, pa i emocija. Vrijeme tvrdo, oporo. Tako se u knjizi ono ideološko isprepliće s nabojnom intimom glavnog junaka, malog bibliotekara u gradskoj knjižnici koji, eto, posuđuje ljudima »zabranjene knjige« zbog kojih će i sam biti društveno ponižen i prokazan. Uz tu motivku događa se paralelno i ljubavna priča, prava drama, između »mladog knjižničara« i »velike« (po godinama starije) partijske šefice, direktorice knjižnice. I ta će storija, ilegalno gradirana, na svoj način završiti tjeskobno i tragično.

DERVIŠ SUŠIĆ: HODŽA STRAH
Zagreb: V.B.Z., 2005.

Sedamdesetih je na jugoslavenskim televizijama više puta reprizirana televizijska serija Tale, snimljena po Sušićevoj prozi, pa je i kod bosanske publike stekla popularnost kakvu sam pisac nikada nije doživio.
Derviš Sušić je, pogotovu u romanima Hodza Strah i Nevakat, napisao i neke od naj-muslimanskijih, ili islamom najprožetijih, stranica bosanske književnosti. Činjenica je da su najljepše prozne stranice inspirirane islamom, u bosanskoj književnosti napisala dvojica partizana i komunista, obojica u svojim počecima pobornici socijalističkoga realizma i teorije odraza, Derviš Sušić i Meša Selimović. Time doista nitko nije bio na gubitku, niti se tako potvrđivala neka društvena istina. Ali pred čitateljima, ipak, stoji neka vrsta moraine obaveze da prihvate cjelinu, a ne samo dio književne i duhovne istine ovih i ovakvih pisaca. To se pogotovo odnosi na Sušica, jer je on, za razliku od Selimovića, znao dobro pisati i kad bi branio i zastupao svoja ideološka uvjerenja.

* NOVO NA STUDIJSKOM ODJELU ::

Goran Milas: ISTRAŽIVAČKE METODE U PSIHOLOGIJI…
Zagreb : Naklada Slap, 2005.

Moderan i sveobuhvatan metodološki priručnik Gorana Milasa pod nazivom Istraživačke metode u psihologiji… udovoljava dvostrukoj zadaći – podučavanju studenata psihologije i drugih društvenih znanosti elementarnim znanjima iz metodologije, ali i pružanju naputaka stručnjacima u provođenju širokog spektra istraživanja. Svaka od opisanih metoda i tehnika popraćena je brojnim primjerima koji olakšavaju razumijevanje, a premda je knjiga namijenjena psiholozima, u njoj su zastupljeni metodološki sadržaji korisni i drugim društvenim znanostima.

SEKSUALNO ZLOSTAVLJANJE DJECE U EUROPI
(uredile Corinne May-Chadal i Maria Herczog) ; Zagreb : Ibis, 2004.

Glavna pitanja na koja odgovara ova knjiga su problemi seksualnog zlostavljanja djece u Europi. Pritom se želi ukazati na neuspjeh postojećih politika i programa s tim u vezi, te na važnost promicanja preventivnih strategija u cilju sprečavanja seksualnog nasilja. Važnu ulogu u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece ima Vijeće Europe. Svojim radom ono može pomoći u postizanju bolje koordinacije djelovanja. Ova knjiga napisana je da bi istakla potrebu suradnje svih europskih zemalja u borbi protiv ovog problema i naglasila važno mjesto Vijeća Europe u rješavanju seksualnog zlostavljanja. No svi znamo, kao što ova publikacija i pokazuje, da je pred svima nama još dug put zaštite djece u Europi.

Emil Heršak: DREVNE SEOBE : PRAPOVIJEST I STARI VIJEK
Zagreb : Školska knjiga, 2005.

Autoru ove izuzetno vrijedne knjige bila je nakana proučiti migracijske pojave, njihove uzroke i posljedice, polazeći od pregleda društvenih procesa, odnosno razvitka društva.
Tema drevnih seoba (ili latinski migracija) podrazumijeva pod pojmom «drevnosti» stari vijek u širem smislu i prapovijesno vrijeme i društvo. Pritom autor na ključno mjesto u svom istraživanju stavlja čovjeka i njegov nastanak. Ponosni smo što je ovo nadasve vrijedno i obimno djelo proizišlo iz pera našeg čovjeka, čime se samo potvrđuje činjenica da nema malih naroda i malih ljudi.

Ivan Šaško : PER SIGNA SENSIBILIA – liturgijski simbolički govor
Zagreb : Glas Koncila, 2004.

Dio crkvenog života u kojemu je kršćanski simbolički sustav pronašao svoj najpotpuniji izričaj svakako je liturgija.
Liturgija se po svojoj naravi bavi svetim i po definiciji pripada području svetoga. Ona prati čovjeka od rođenja do smrti, posvećuje ljubav, blagoslivlja posao i rabi plodove ljudskoga rada. Upravo time je zaokupljen autor ovog korisnog priručnika.
Načinom na koji je napisana, ova knjiga je pristupačna i širemu čitateljstvu ( a ne samo teološkim i liturgijskim stručnjacima) i može biti dragocjena pomoć u nastavi vjeronauka kao i u produbljavanju osobnoga poznavanja liturgijske zbilje.

Didier Colin: RJEČNIK SIMBOLA, MITOVA I LEGENDI
Zagreb : Naklada Ljevak, 2004.

Jezik simbola jezik je snova. Svi snovi imaju neko značenje, ali dok su neki razmjerno nevažni, drugi su bremeniti prosvjetljujućim otkrićima. Njihovo značenje je skriveno utoliko što ga često puta ne znamo dešifrirati. Ovaj Rječnik će nam pomoći u tome. Rječnik simbola , mitova i legendi praktičan je vodič kroz umijeće tumačenja simbola, mitova i legendi koji nam pomažu da shvatimo i ostvarimo komunikaciju sa nama samima. Uz otkrivanje raznolikih značenja i povijesnih korijena, on čitatelju nastoji pomoći da otkrije osobnu poruku u znakovima i simbolima koji čine taj jezik i koji su tako često međusobno povezani.